Voćanski vatrogasci na izletu u Vukovaru i Slavoniji |
 |
Na inicijativu tajnika DVD-a Josipa Cingesara, Dobrovoljno vatrogasno društvo Donja Voća za svoje članove i njihove obitelji organiziralo je subotu 4. travnja izlet u Vukovar - Grad heroj. 17 godina kasnije u danas većinom obnovljenom Vukovaru, prisjetili su se patnji kroz koje je grad prolazio 90-tak dana uoči pada, te nakon pada, kao i ljudi koji su dali svoje živote za slobodu, danas, neovisne nam Hrvatske.
Iz Voće se krenulo u 4 sata ujutro autobusom ispred Osnovne škole Andrije Kačića Miošića. U ugodnoj vožnji i dobrom raspoloženju nastavilo se prema Varaždinu, preko podravske magistrale, uz nekoliko kraćih odmora, prema Slavoniji. Po sunčanom jutru nije bilo teško zaključiti kako slijedi jedan sunčani, topao, pravi proljetni dan kao stvoren za izlete.
U 9 sati stiglo se do spomen obilježja Blagu Zadri na Trpinjskoj cesti - cesta koja vodi iz Osijeka prema Vukovaru, preko koje se opskrbljivalo preostalo stanovništvo grada i koja je imala veliku važnost u obrani Vukovara. Uz spomen obilježje zapovjedniku obrane Zadri smješten je tenk uz koji su se mnogi rado poslikali, a na obližnjoj zgradi Općine nalazi se spomen ploča s imenima poginulih branitelja policijske uprave Varaždinske i Međimurske.
Pola sata kasnije uslijedio je posjet Vukovaru. Prvi u nizu razgleda u Gradu heroju bio je jedan od njegovih simbola - Vukovarski vodotoranj. Iako su ga tijekom agresije pokušali srušiti, baš kao i ponos svih Vukovaraca i Hrvata, teško oštećen ostao je stajati i 17 godina poslije rata. U blizini tornja nalazi se Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova, danas izvana obnovljeni, no također teško oštećena u ratu. Razgled unutrašnjosti crkve nije bio moguć zbog unutarnje obnove i restauratorskih radova, ali zato su izletnici razgledali cijeli vanjski kompleks odakle se s jednog dijela pruža prekrasan pogled na Dunav, prirodnu granicu s istočnim susjedima, zatim na Vukovarsku brodsku luku, te na Adu smještenu posred Dunava koja nasuprot Vukovara, koju, iako je nekoć pripadala Hrvatskoj, danas nadzire Republika Srbija.
Nakon panoramske vožnje gradom te tumačenju turističkog vodiča o znamenitostima i povijesti grada došao je red na posjet Vukovarskoj bolnici. Posve obnovljena i dograđena bolnica, na kojoj su trajali radovi i za vrijeme posjeta voćanskih izletnika, odaje dojam jednog vedrog, modernog bolničkog kompleksa. No, nije tako kada se čovjek zaputi u njezine podrumske prostorije u kojima je prije dvije godine otvoren spomen muzej.
Upravo u tim prostorijama 90 dana napada i opsade Vukovara, pa i same bolnice, zbrinjavane su rodilje, bolesna djeca, ranjeni civili. Iako svjesni da živimo u mirnodopskim uvjetima, ne može se, uz tumačenje vodiča, bez jeze šetati tim podrumima, a potom još niže i ratnim skloništima koja su preuređene u bolničke sobe, potpuno identičnima iz onih iz ratnih devedesetih.
Za posjetitelje je prikazan film Vukovarska bolnica nekad, za vrijeme rata i sad, u kojem se vidi da je bolnica, iako zaštićena i označena svim potrebitim znakovljem, u vrijeme agresije pred očima Svijeta i svih mjerodavnih institucija, gotovo sravnata sa zemljom. Osim stalnog bombardiranja i granatiranja podrum i sklonište su izdržali, ali i pacijenti, iako uvjeta, od hladnoće, higijene, preko vodo i elektroopskrbe, zapravo nije ni bilo. Spomen muzej vjerno dočarava podrumsku intenzivu, rađaonu, sobe za bolesnike u kojima je na dvadesetak kvadrata bilo smješteno po trideset ljudi.
No na žalost, iako su ti ljudi izdržali sve te uvjete (19. studenoga 1991. bilo je 700-tinjak pacijenata), 20. studenoga 1991., uz još 3000 civila iz ostalih skloništa s područja Vukovara koji su utočište potražili u bolnici kao sigurnom mjestu, odvedeni su od strane jugo-vojske u nepoznato. Tom prilikom sva je liječnička dokumentacija oduzeta i uništena, tako da se potpuno pravo stanje ljudstva toga dana te pacijenata liječenih u bolnici pouzdano ne zna. 264 osobe ubijene su na raznim stratištima, od toga njih 200-tinjak na Ovčari, dok su ostali završili u raznim srpskim koncentracijskim logorima. Neki su kasnije razmijenjeni, a za nekima se još uvijek, i nakon 17 godina, traga.
Iz bolnice autobusom se krenulo put vojarne na predjelu kojeg Vukovarci još zovu Sajmište. Odatle je jugo-vojska svakodnevno granatirala toranj, bolnicu i centar Vukovara. Nakon njegovog pada, vojarna je korištena kao sabirni centar iz kojih su se zarobljenici slali dalje ili ubijali.
Za vrijeme posjeta DVD-a Voće Vukovaru izletnici su imali ekskluzivnu priliku da vide ''Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar'' u vojarni na Sajmištu, koji je u vlasništvu MORH-a i tek je pred otvaranjem. Na cjelokupnom prostoru vojarne izložena su naoružanja koje je u obrani koristila Hrvatska vojska. Tako se tamo mogu razgledati vozila Vojne policije, višecjevni raketni bacači, tenkovi, topovi, oklopna borbena vozila, ratni brod te borbeni avion MIG-21.
U unutrašnjosti prostorije budućega centra nalazi se izložba Vukovar u 90 dana, s opisom bitnih događaja u obrani grada po danima. Tamo se nalaze i vojne karte s planovima napada agresora na Vukovar, karta s konačnim planom okupacije Hrvatske te nazivima tih ''prisvojenih'' područja tzv. oblastima, kao i neki od dokumenata, fotografija i predmeta iz redova agresora.
Nakon razgleda centra uslijedila je vožnja prema Memorijalnom groblju Vukovar. To groblje još zovu Novim grobljem. Tamo je najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata. Ekshumirano je 938 tijela i na tom mjestu je postavljeno 938 bijelih križeva.
Središnji dio Memorijalnoga groblja čini spomenik koji je rađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, u sredini je ''zračni križ'' i vječni plamen, a postavljen je 2000. za poginule žrtve Vukovara. Nasuprot spomenika i križeva nalaze se klasični grobovi, svi identični, i raspoređeni po sekcijama. Iako je iza rata gotovo 20-tak godina, rečeno je kako gotovo svakog dana imaju pogreb identificiranih žrtava iz ratnog doba. Broj pokopanih na tom memorijalnom dijelu groblja danas seže brojku od gotovo 1300 osoba.
Od Memorijalnog groblja udaljavajući se od Vukovara krenulo se prema Ovčari, u kompleks gdje je prije Domovinskoga rata bio smješten Vukovarski poljoprivredni kombinat - VUPIK. U jednom od hangara gdje su ubijeni, nakon odvođenja iz vukovarske bolnice, proveli svoje posljednje trenutke života, 2006. godine otvoren je Spomen dom. U mračnom prostoru na zidovima smještene su slike s imenima svih 200 žrtava. Svakih 30 sekundi one se poput zvijezda naizmjenično pale i gase. Pod je od zacementiranih čahura od metaka, a uz rub te prostorije, ispod slika, nalazi se slama na kojoj su neke od osobnih stvari i dokumentacija žrtava pronađenih prilikom njihove ekshumacije iz masovne grobnice. Nasred prostorije nalazi se vrtlog, čiji središnji dio čini svijeća, a u koji ''odlaze'' imena svih pogubljenih žrtava.
Nekoliko kilometara od Spomen doma nalazi se i masovna grobnica. Ovčara je najveća masovna grobnica u poslijeratnoj Europi, koju karakterizira činjenica da su nasilno zatočene osobe zajedno dovedene, ubijene vatrenim oružjem i na istom mjestu su tijela nabacana jedno preko drugog u za to pripremljen rov i pokrivena zemljom.
Tamo je 20. studenoga 1991.g. ubijeno 200 ljudi, nesrpske nacionalnosti. Radi se o osobama odvedenim iz Vukovarske bolnice 18. studenoga 1991.g. među kojima su bili ranjenici, civili i bolničko osoblje. Te su osobe zatim masakrirane, čime je prekršeno međunarodno humanitarno pravo i učinjen je zločin protiv čovječnosti.
Prisjećanjem na te mučki i podlo ubijene žrtve kao i na ostale koji su svoj život dali za Domovinu, malo kome od izletnika nije zastao dah.
Nakon razgleda Ovčare uslijedio je povratak u Vukovar, gdje je posjećen Križ na ušću rijeke Vuke u Dunav, a zatim je u pratnji vodiča razgledan i sam većinom obnovljen centar grada te njegovih povijesnih znamenitosti, koje su još uvijek oštećene. Izletnici su tako mogli vidjeti još jedan manji vodotoranj iz 18. stoljeća koji je izdržao čitavo vrijeme rata i danas je u funkciji. U blizini je i dvorac Eltz iz 17. stoljeća u kojem je prije rata bio smješten Gradski muzej Vukovar, a koji je u ratu potpuno uništen. Od novijih uništenih zgrada posjećen je Hrvatski Radio Vukovar iz kojeg se svakodnevno s informacijama iz Vukovara javljao Siniša Glavašević, kao i izgorjela robna kuća koja je bila jedna od najmodernijih na području bivše države.
Izaslanstvo DVD-a Donja Voća tijekom posjeta zapalilo je svijeće na Memorijalnom groblju Vukovar, ispred Spomen doma Ovčara, kod masovne grobnice na Ovčari, te kod Križa na ušću Vuke u Dunav.
Nakon predaha za samostalni razgled grada, izletnici su se preko Borovog Sela uputili u Aljmaš gdje ih je dočekao organiziran ručak. Nakon ručka uslijedio je razgled poznatog marijanskog svetišta u tom dijelu Hrvatske - Gospe aljmaške. Svetište je u prošlosti prolazilo kroz razne faze gradnje kao i nezgoda poput požara. Zadnja inačica svetišta iz 18. stoljeća potpuno je srušena počekom Domovinskoga rata. Na istom mjestu potkraj 90-tih izgrađeno je novo svetište, modernog izgleda te isto tako uređenog okoliša s kojeg se pruža prekrasan pogled na Dunav, te ušće Drave u Dunav. Sudionici izleta su također bili očarani i unutarnjim i vanjskim izgledom svetišta. Identično, kao i u Mariji Bistrici, nedaleko od crkve na izlazu iz Aljmaša, na ''slavonskom brdašcu'' nalazi se Kalvarija.
Nakon 17 sati iz Aljmaša uslijedio je polazak prema Donjoj Voći, kao i u dolasku, uz nekoliko usputnih stajanja. Članovi DVD-a Donja Voća i njihove obitelji tijekom vožnje ugodno su se družilii tijekom povratka razgovarajući o dojmovima s izleta. Povratak na mjesto odakle se krenulo na izlet iz Voće bio je oko 22 sata i 30 minuta.
