Voća / Općina Donja Voća / Varaždinska županija / Republika Hrvatska / Croatia

Geografski položaj Voće

Voća je smještena u sjeverozapadnom dijelu Varaždinske županije. Nalazi se na 46°18'30 sjeverne geografske širine i 16°06'18 istočne geografske dužine.

Na površini od 35,90 kvadratnih kilometara živi oko 2500 stanovnika u dvije katastarske općine - Donjoj i Gornjoj Voći. Granica s susjednim općinama ukupne je duljine 32 km, a graniči sa: sjeverne strane - Općinom Cestica, sjevero-istočne Općinom Vinica, istočne - Općinom Maruševec, južne - Općinom Klenovnik, zapadne - Gradom Lepoglava te sjevero-zapadno s Republikom Slovenijom.

Duljina državne granice s Republikom Slovenijom iznosi 4,88 km. Voća se sastoji od osam naselja: mjesta Donja Voća i Gornja Voća, te zaseoka Budinščak, Fotez Breg, Jelovec Voćanski, Plitvica Voćanska, Rijeka Voćanska i Slivarsko, a zajedno čine Jedinicu lokalne samouprave - Općinu Donja Voća koja u sadašnjem teritorijalnom ustroju kao Općina djeluje od 1993. godine.

Prema poslijednjem popisu stanovništva, u usporedbi s statistikama iz 1961., vidljivo je kako se broj stanovnika na Voći u posljednjih 40-tak godina praktički prepolovio.

Površine naselja u kvadratnim kilometrima:

Budinščak 1,88; Donja Voća 9,69; Fotez Breg 0,94; Gornja Voća 9,32; Jelovec voćanski 2,04; Plitvica Voćanska 1,25; Rijeka Voćanska 7,33; Slivarsko 3,45.

Voćanska osobna karta
 

Stanovništvo Općine Donja Voća je uglavnom orijentirano na poljoprivrednu proizvodnju. Djeluje nekoliko poznatih vinogradarskih obiteljskih gospodarstava, a u novije vrijeme razvija se seoski i lovni turizam te obrt. Dio stanovnika još uvijek radi u inozemstvu (Slovenija, Austrija).

U Voći se nalazi svjetski poznato nalazište skeletnih ostataka pračovjeka neandertalske podvrste - spilja Vindija. U spilji su pronađeni skeletni ostaci velikih kopnenih sisavaca i nekih ptica, a najbrojniji su ostaci medvjeda.

Od poznatijih objekata vrijedno je spomenuti župnu crkvu svetog Martina biskupa oslikanu freskama Rangerove škole te kapelu svetog Tome i Izidora.

Svjetsku slavu Voće pronio je pokojni slikar Slavko Stolnik kao te njegov brat Stjepan Stolnik, a tu su i živući slikari naive: Radovan Švetak, Ivan Tucelj, Elizabeta Kornet,  Slava Jambrešić i Vinko Gregurec.
U Voći živi i djeluje pisac Vlatko Komes koji je do sada objavio 6 romana o životu seoskog čovjeka.

U općini djeluju i udruge DVD Donja Voća, Nogometni klub "Vindija" Donja Voća, Nezavisna udruga mladih - Ogranak Donja Voća, Udruga "Voćanski pinklec", Udruga "Zraka sunca", Udruga umirovljenika i starijih osoba, te Lovačko društvo "Trčka" Voća.

Općina Donja Voća oaza je čiste, nedirnute prirode i gotovo idiličnog načina života za kojim teži moderan, prezaposlen čovjek.
 

Povijest Voće

Voća se spominje u prvom cjelovitom popisu župa zagrebačke biskupije davne 1334. godine, kao Parochia antiqua (u prijevodu - od pamtivijeka), odnosno, Ecclesia S. Martini apud Woycha. U vrijeme Osmalijskih napadaja na krajeve u varaždinskoj okolici, župa biva utrnuta, a njome upravlja župnik iz Vinice. Kasnije župnik Marko Medvedec kao moguće razloge ukinuća župe navodi: ruševnost crkve, nedostatak svećenika, pomor ljudi zbog nekih od epidemija, slabo materijalno stanje župnika i župljana itd. Ipak, čini se da je izostavio glavni razlog - turska pustošenja po varaždinskom kraju i odvođenje ljudi u ropstvo: 1472., 1477., 1483., 1530. i 1552. godine. Redoviti vjerski život vraća se u Voću 1651. godine. Prema zapisima iz 1808. godine, prilikom kanonske vizitacije arhiđakona Stjepana Šoštareca, navodi se da je, 13. ožujka 1651. godine, ugovorom o obvezama i pravima župnika i župljana između župske zajednice Voća (Communitatem Vochensem) i varaždinskog arhiđakona Ivana Baršića (Ioannes Barsich), ponovno uspostavljena bivša župa Voća. Župne Matice u Voći vode se od 1681. godine.

Voćanska župna crkva posvećena je 4. srpnja 1756. godine.
Sagrađena još nekoliko desetaka godina prije posvećenja, i to u nekoliko navrata. Najprije je izgrađeno svetište, ali zbog premalenog prostora tadašnji župnik Petar Jambrehović 1671. godine odlučio ju je produljiti i proširiti. Drugi župnik Martin Poljak odlučio se na dogradnju dviju kapelica koje su se gradile u razdoblju od 1736. do 1741. godine i crkva tada dobiva oblik grčkoga križa.

Prvo se gradila kapela Blažene Djevice Marije, za koju je kip nabavljen u poznatome svetištu Zell u Austriji, a oslikao ju je poznati fresko-slikar Ivan Krstitelj Ranger. Svod kapele prikazuje Marijino uznesenje na nebo, dok bočni medaljoni prizore iz Marijina života. Posebno zanimljiva i nadaleko poznata je slika na luku kapele koja prikazuje dvije žene koja jedna drugoj pružaju ruku, dok drugom drže štitove Hrvatske i Štajerske. Svetište su oslikali lepoglavski Pavlini iz tzv. Rangerove škole i to po skicama samoga Rangera iz 1749. godine. Zadnji dio crkve od propovjedaonice, u drugoj polovici 18. stoljeća, oslikao je također poznati slikar Anton Dovečer.

Kolatori (dobrotvori) župe i župne crkve od starine bili su grofovi Draškovići, a kasnije kolator postaje grof Josip Bombelles, kao vlastelin dvora Zelendvor-Opeka.

Panorama Donje Voće iz 1912. godine